Likovna terapija

Primjena likovnih aktivnosti u individualnom pristupu djeci i mladeži s posebnim potrebama

Bit likovne terapije

Likovna terapija temelji se na spoznaji o pozitivnim učincima likovnosti na čovjeka, na njegovo cjelokupno zdravlje- i psihičko i fizičko.

Poznato je da svaka osoba, bez obzira na razinu sposobnosti, ima sposobnost projekcije svojih unutarnjih konflikata u vizualne oblike i da je likovno izražavanje zapravo sredstvo neverbalne komunikacije bilo sa sobom ili svijetom oko sebe (sredstvo unutrašnjeg ili vanjskog dijaloga). Zato i govorimo o likovnom jeziku.

Pokazalo se da unutrašnje iskustvo koje se likovno iskazuje postaje jasnije, osvještava se, pa ga je, stoga, lakše i verbalno izraziti.

Bit likovne terapije je i u terapijskoj aktivnosti stvaranja nečega; u samom procesu i rezultatima tog procesa, u stvaranju novih spoznaja, usvajanju novih iskustava, što sve pridonosi samopotvrđivanju, jačanju samopouzdanja, harmoniziranju, rekreaciji i integraciji osobe.

U radu s ovakvom djecom naglasak je na samom procesu i njegovom terapijskom učinku, a ne na likovnom proizvodu, kao rezultatu tog procesa.

Specifičnost djece u Centru za autizam

Naša djeca imaju različite dijagnoze, ali zajedničke su im, manje ili više, izražene autistične crte.

Autizam je  specifičan psiho-fizički poremećaj (s naglaskom na psihički) koji  karakteriziraju:

• teškoće uspostavljanja socijalnih kontakata
• oštećenje verbalne i neverbalne komunikacije

Iz toga proizlaze:

• različite negativne i snažne emocije (poput straha, ljutnje, tjeskobe, napetosti, …),
• negativni oblici ponašanja – tvrdoglavost, agresivnost ili destruktivnost,
• repetitivni i stereotipni modeli ponašanja, interesa i aktivnosti (sterotipije, eholalije-ponavljanje riječi i fraza), neobični interesi,
• smanjena  pažnja i koncentracija (hiperaktivnost),
• smanjena ili pojačana vizualna i taktilna percepcija (hipo ili hipersenzibilnost).

Osim tih osnovnih zajedničkih crta, djeca su vrlo različita.

Razlikuju se:

• po dobi (od 7. do 21. godine)
• po stupnju sposobnosti,
• po specifičnoj dijagnozi,
• po karakteru

i konačno

• po interesu za likovno izražavanje

(dio djece s autističnim poremećajem uspostavlja samo djelomične objektne odnose i nije sposoban likovno izraziti sebe, dok se dio djece koja imaju određenu spoznaju o sebi, znatno lakše likovno izražava).

Individualni rad na temelju timskog pristupa

Iz svega navedenoga proizlazi da je individualan rad ( ili rad u manjim skupinama), zapravo jedina i idealna forma kroz koju je rad moguć.

Budući da su djeca različita, pristup svakom djetetu mora biti individualan, a za svako dijete mora postojati individualan plan i program rada, ovisno o cilju kojeg želimo postići s određenim djetetom.

Dakle, zadaće likovne terapije su individualno različite, a određuju se na osnovu promatranja i analize djetetovih (rehabilitacijskih) potreba i timskog pristupa u njihovom zadovoljavanju.

(suradnja voditelja skupine-defektologa, psihologa koji testira dijete, roditelja i terapeuta)

Ciljevi i zadaci likovne terapije

Likovna terapija se u tom smislu može koristiti radi:

1. poticanja djeteta koje je pasivno, nemotivirano i interesno zatvoreno,
2. razvijanja pažnje i koncentracije kod djece s izraženom hiperaktivnošću,
3. perceptivnog osvještavanja vlastitog tijela i izgradnje cjelovite slike o njemu,
4. razvijanje vizualne i taktilne percepcije i općenito percepcije prostora,
5. podizanja razine grafičkog izražavanja-razvoj likovnog jezika,
6. korištenja likovnog izraza kao sredstva komunikacije,
7. izgradnje odnosa sa skupinom i unutar skupine,
8. usmjeravanje i smanjivanje psihomotoričkog nemira, snažnih emocija i nepoželjnih oblika ponašanja.

Kako su djeca s obzirom na stupanj sposobnosti vrlo različita, likovna terapija kreće se od jednostavnog korištenja likovnih sredstava i pomagala do složenih likovnih postupaka koji imaju elemente radnog procesa.

Aktivnosti likovne terapije

• različite igre vodom, zemljom-glinom, plodovima i raznim drugim materijalima – s ciljem razvoja percepcije, spoznaje, motoričkih i kreativnih sposobnosti,
• igre bojom: ostavljanje tragova tijela, bojanje prstićima (otisci ručica, ocrtavanje kontura tijela, … s ciljem osvještavanja tijela),
• pravilno korištenje likovnih sredstava i materijala,
• postupci potpomaganja: vođenje, opcrtavanje, korištenje šablona, praćenje traga, spajanje točkica, precrtavanje, …
• gnječenje, trganje, savijanje materijala (glina, glinamol, plastelin) oblikovanje jednostavnih formi-valjčića, niti, kuglica i njihovo spajanje u jednostavne oblike (ogrlice npr.),
• gužvanje, trganje, rezanje i stvaranje određene forme spajanjem (oblikovanje papira),
• izrada kolaža i  mozaika (kao rezultata stereotipnog trganja ili rezanja papirića),
• slobodno crtanje, slikanje, oblikovanje (dijete samo izražava želju što i s čim želi raditi, a terapeut usmjerava razgovorom i ukazivanjem na mogućnosti),
• izrada fotomontaža (fotografski predložak plus intervencija  linijom, bojom)kao poticaj vježbanju prostornih odnosa i proporcija,
• jednostavni grafički postupci: pečati od stiropora, pluta, linoleuma,
• nešto složeniji grafički postupci (karton tisak, monotipija, šablonski tisak, batik papir),
• slikanje na štafelaju (veliki format-ljepenka ili kolaž papir) uz korištenje kistova različite debljine, spužvastih valjaka, špatulica, pečata- svladavanje straha od velikog formata i prostora općenito,
• sudjelovanje u izradi blagdanskih i prigodnih dekoracija jednostavnih predmeta i čestitki (s ciljem osvještavanja događaja oko sebe- blagdana, promjena u prirodi…),
• organiziranje prigodnih izložbi kao poticaj razvijanju osjećaja za  vrijednost vlastitog rada.

PROJEKTI LIKOVNE TERAPIJE

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Život je lijep? (autor crteža Ivan Žižić); izdanje siječanj 2013.
Zabrane u Hrvatskoj (autorica crteža Gabrijela Jonjić); izdanje travanj 2012.
Dobar dan, crtam…! (autor crteža Ivan Žižić); izdanje lipanj 2009.

ŽIVOT JE LIJEP? (uvodni tekst)

Ideja ovoga projekta ponovni je pokušaj da se pozornost javnosti privuče posebnim talentima polaznika splitske Podružnice Centra za autizam. Pred vama su stranice ispunjene ilustracijama Splita koje je, prema fotografijama prof. Ante Verzottija i uz njegovu srdačnu privolu, izradio naš učenik Ivan Žižić. Međutim, ovdje nije riječ samo o pukom precrtavanju, već njegovoj neobičnoj reinterpretaciji koja se uvelike odmakla od predloška. Upečatljiv i odnjegovan crtež, koji odražava potpunu predanost i koncentraciju na postavljeni zadatak, proizišao je iz težine snalaženja u nesavršenom i neuređenom svijetu kakav je naš i s tim povezanom snažnom potrebom za redom, strukturiranim i predvidljivim situacijama.

Već samo prevođenje fotografije u linearan crtež traži inovativna rješenja, a Ivanov je pristup po mnogočemu jedinstven. Svojim nevinim pogledom usmjeren je na čistu vizualnost, nesvjestan predumišljaja i izrežirane poetike autora fotografija, a oslobođen i ambicija o simbolici koja bi mogla proizići iz njegova crteža. Za njega ne postoje više ili manje važni dijelovi slike, svaki je jednako važan i svakomu se posvećuje podjednako. Preciznom i kontinuiranom linijom teži obuhvatiti i pojasniti pojedine komadiće prizora zbrajajući ih u cjelinu. Dio po dio pažljivo dovršava prije no što krene dalje. Crtež obično započinje iz ugla papira, linijom oprezno povezujući planove. Zamućene, odnosno optikom fotoaparata namjerno neizoštrene dijelove fotografije Ivan ne preskače niti pojednostavljuje, već ih, dapače, crtežom usložnjuje i definira do najsitnijeg detalja. U skladu sa samonametnutim pravilom da sve mora biti savršeno i dovršeno, docrtava čak i dijelove koji su izrezani fotografskim kadrom (kao što je slučaj s likom majke na crtežu Ribarnica), kao i stražnje planove na crtežima Ulov, Kašete, Marmontova … koji na predlošku ne postoje. Čitav prizor predviđa već u samom početku, kada u sabiranju i koncentraciji gradi virtualnu shemu kojom ga smješta u pravokutnik papira. A onda, poput kakvog skenera, kreće u realizaciju i osvjetljava sve planove koji mu se nađu na putu. Pri tomu ne radi ni najmanju grešku, a perspektiva se pojavljuje kao rezultat variranja veličine likova obuhvaćenih linearnom mrežom. Ona je istodobno i složena i vrlo ekonomična, a u sebe sabire mnoštvo detalja reduciranih na znak u službi cjeline. Rezultat njegova senzibiliteta i pristupa naoko je pomno smišljena stilska ujednačenost, čistoća i harmoničnost prizora.

Pred nama se ukazuju prizori nestvarnoga grada koji nosi simboliku Arkadije, idiličnog mjesta življenja jednostavnih i sretnih ljudi. To je Split u kojemu su zidine, ljudi i glasovi na trenutak (i zauvijek!) zaustavljeni crnim pletivom Ivanovih linija. Tako umreženi u neraskidivu cjelinu uvjeravaju nas kako je, ispod privida svakodnevice, u svojoj biti, život – ipak – lijep.

Likovna terapeutkinja

Daniela Cikatić Javorčić

Ove ilustracije moguće su polazište za knjigu poezije ili proze. Sa zadanim naslovom i prazninom stranice poticaj su da ju dovršite na svoj način. Dopišite vlastiti tekst, obojite ili ostavite neobojenu, docrtajte vlastite crteže … uglavnom, postanite jednom i Vi autor!!!

Slikovnica je tiskana u 300 primjeraka (tvrdi uvez). Cijena pojedine slikovnice je 70,00 kn. Može se nabaviti u Podružnici Centra za autizam u Splitu.

PODACI O SLIKOVNICI

Autor crteža: Ivan Žižić

Osmislila i uredila: Daniela Cikatić Javorčić

Izdavač: Centar za autizam Zagreb, Podružnica Split

Za izdavača: Ivica Dokleja

Lektura: Damir Karačić

Prijevod: Ivana Pavlović

Grafička priprema i tisak: RePrint

 

Zabrane u Hrvatskoj druga je u nizu autorskih slikovnica koju objavljuje splitski Centar za autizam s ciljem daljnje senzibilizacije i edukacije javnosti o problemima autističnih osoba.

Riječ je o emotivno obojenom likovno-tekstualnom dnevniku djevojčice Gabrijele Jonjić (16 g.) u kojem na osoben i poetičan način interpretira svoju svakodnevicu, interese, preokupacije i frustracije.

Naslovljena je po prvom od četiri ciklusa radova koje je autorica sama nazvala:

1. Zabrane u Hrvatskoj (tekstovi/ilustracije)
2. Pakao (ilustracije)
3. Trudnoća (ilustracije)
4. Dozvole u Hrvatskoj (tekstovi/ilustracije)

Crtanje i pisanje za Gabrijelu su sredstva unutarnjeg i vanjskog dijaloga, suočavanja s vlastitim strahovima i snažnim emocijama koje pokušava umiriti, razumjeti i prilagoditi.

Spajajući realno i imaginarno, vizualno i zvučno, shvaćeno i naslućeno, Gabrijela bilježi sve što je uzbuđuje na pozitivan ili negativan način.

Zahvaljujući sposobnosti projiciranja svojih unutarnjih konflikata u riječi i slike, Gabina zaokupljenost unutarnjim svijetom uvelike je olakšana.

Bez likovnosti ne bismo mogli dovoljno jasno shvatiti način njezina razmišljanja niti naslutiti njezinu neobičnu imaginaciju.

Gabrijelina snažna potreba za pisanjem i lakoća likovnog izražavanja omogućili su početak našega dijaloga koji je djelomično zabilježen u ovoj knjizi.

Zabrane u Hrvatskoj

Tekstovi Zabrana izbor su rečenica koje je Gabrijela svakodnevno i strastveno bilježila prethodnih nekoliko godina.

Započete kao lista nepoželjnog ponašanja koju je trebala imati na umu, Zabrane su za Gabrijelu značile pokušaj orijentacije, strukturu koja joj omogućava snalaženje u “neuređenoj” stvarnosti.

S vremenom, Zabrane su prerasle u originalan i kreativan oblik izražavanja.

Pisane su brzo, ali grafički pregledno, s kratkim, olovkom pisanim, objašnjenjima.

Komentirajući događaje i pojave iz svoje svakodnevice, a koje nalazi “zabranjenima”, “opasnima” ili “ružnima”, Gabrijela je zadivljena samim procesom pisanja, a onda i značenjem ili samo zvukom riječi.

Stvara neobične, ponekad dvosmislene rečenice koje izazivaju njezin interes i humor, igrajući se riječima.

Ilustracije Zabrana izvedene su u tehnici tuša u boji.

Kombinacija su ekspresivnog crteža, intenzivno obojenih ploha te intrigantnog teksta. U njima je očita Gabrijelina sposobnost originalnog promišljanja i izražavanja teme koja ju zaokuplja. U ovom slučaju to su različiti akustični i vizualni sadržaji te nepredvidljive situacije.

Dominantan lik djevojčice, koja svoj integritet pokušava zaštititi “isključivanjem” iz iritirajuće stvarnosti, postavlja nasuprot bučnih i agresivnih, uglavnom odraslih likova.

Likove koje ne želi imenovati kamuflira općenitim nazivom “imenice”.

Intenzivnost boja u relaciji je s njezinim snažnim doživljajem i sposobnošću vizualizacije akustičnoga.

Pakao je ciklus imaginarnih prikaza zagrobnog svijeta u kojima se Gabrijela

obračunava sa svojim najdubljim strahovima vezanima za smrt.

U njih transponira likove iz svoga okruženja, izmišljene negativce (zombiji i zlobni neprijatelji), likove kamuflirane općenitim nazivima (muška i ženska imenica) te likove iz crtića (Winxice!).

Mračni ambijent, dočaran crnim i modrim markerima, ublažen je duhovitim primjedbama kojima Pakao prilagođava sebi i svojoj osjetljivosti.

Ona je u ovom slučaju gospodarica života i smrti i ta koja može, kako kaže u jednoj Zabrani, “promijeniti pravilo o smrti”, nacrtati ogromnu ljutu djevojčicu koja ždere zombija ili pak pokloniti muškoj imenici “zaštitu od straha”.

Trudnoća je ciklus u kojemu Gabi vizualizira svoje spoznaje, slutnje i strahove vezane za trudnoću. U kontrast postavlja likove Trudnoće i Pjevačice.

Trudnoću predstavlja kao biće koje ima svoj lik-dijete u opni, koja živi negdje “u šumi, džungli ili dolini kaveza” i koje se “trebaju čuvati pjevačice, ženske imenice i ženske u Dnevniku”.

Kako umaći Trudnoći … Pjevačica pokušava na različite načine … nije lako!

Dozvole su “ono što ne spada u Zabrane, ono što je lijepo” i što ona voli ili bi voljela raditi. U tekstovima ponovno susrećemo neobične, ali istodobno logične i lucidne rečenice koje očituju svojstvenu kreativnost, svježinu i širinu mišljenja.

Ilustracije Dozvola izvedene u tehnici flomastera odišu vedrinom, samopouzdanjem i samosviješću. Intrigantne su posebno one koje ukazuju na drukčiji (slikoviti!) način percipiranja i tumačenja stvarnosti kao Napraviti most od papira, Napraviti pod od leda, Imati materijal za rečenicu.

 

Metodologija nastanka slikovnice

Naša komunikacija nije bila otpočetka ni tečna ni jasna, kao što ni njezin likovni izraz nije posjedovao dovoljnu jasnoću i izražajnost.

Povijest našeg međusobnog osluškivanja vizualiziran je velikim brojem crteža koji nisu objavljeni u ovoj slikovnici.

Radeći s Gabrijelom, primijetila sam da u svoje zadatke redovito docrtava i dopisuje bilješke vezane uz vlastitu trenutačnu opsesiju (npr. u crtež kišnoga grada umetnula je crtež bebe s tekstom “Trudnoća vata ženu”, a u crtež okićene jele dopisala imena svih svjetskih država kojih se mogla sjetiti).

Nakon odrađenog zadatka, stalno se vraćala pisanju Zabrana u Hrvatskoj .

Da bi izbjegla prekidanja i pojašnjenja koja bih eventualno zahtijevala, dopuštala mi je pročitati tek dovršene stranice.

U toj fazi tekstovi Zabrana bili su njezin komunikacijski kanal okrenut većim dijelom prema unutra. Slova su bila sitna i relativno nerazumljiva.

Pišući, ona je objašnjavala sebi, tješila sebe, ugađala sebi, krojila svoju paralelnu stvarnost koja je manje strašna, uređenija i logičnija njoj samoj.

Zabrane su nam s vremenom postale najbitnije i naš se odnos počeo graditi. Paralelno s tekstovima, započela je i ilustracije Zabrana.

Bili su to crteži fascinantne likovnosti koji su sadržavali hrpu njezinih pisanih, ali nečitkih objašnjenja.

Poticala sam je da nastavi, uz uvjet koji je morala ispoštovati: slova i crtež moraju biti dovoljno veliki i jasni kako bih je “ja i svi drugi koji će čitati njezinu slikovnicu” mogli razumjeti. Postavila sam joj cilj za koji mi se činilo da je sada spremna ostvariti: jasno izraziti svoju misao.

Svakim novim radom Gabrijela je preciznije simbolizirala (i vizualizirala) najdublje ukorijenjene strahove i apstraktne pojmove, učinila ih razgovjetnijima i sebi i drugima. Dobila sam uvid u način njezina razmišljanja, što je otvorilo put našoj komunikaciji, a njoj omogućilo suočavanje sa strahovima i njihovo prevladavanje.

likovna terapeutkinja

Daniela Cikatić Javorčić

Podaci o slikovnici:

format 15×21 cm/ tvrdi uvez/ 100 stranica/ cijena pojedine slikovnice 100 kn/ može se nabaviti u splitskoj Podružnici Centra za autizam, Rendićeva 6

PODACI O SLIKOVNICI

Autorica crteža: Gabrijela Jonjić

Osmislila i uredila: Daniela Cikatić Javorčić

Suradnice: Tanja Mravak, Vedrana Vučković

Izdavač: Centar za autizam Zagreb, Podružnica Split

Za izdavača: Ivica Dokleja

Lektura: Damir Karačić

Grafička priprema i tisak: Stega-tisak

Naklada: 500

Slikovnica Dobar dan, crtam… ! nastala je…

potaknuta velikim i neobičnim likovnim senzibilitetom dječaka Ivana Žižića, njegovim posebnim doživljajem sebe i svijeta oko sebe.

Kroz četrdesetak ilustracija svoje svakodnevice, ljudi i događaja koji su mu bliski, Ivan nas na neposredan način uvodi u svoj svijet i opisuje svoj dan od polaska u školu do povratka kući.

Crteži su nastali u dopunskoj nastavi tijekom šk. godine 2008/09, nakon razgovora o temi koju je trebao ilustrirati.

Moje sugestije kao terapeuta bile su minimalne i prvenstveno su se odnosile na mogućnost drugačije perspektive, “smirivanje” izbora boja te na uključivanje vizualnog poticaja – fotografije detalja određenoga poznatog prizora, primjerice vrta i dvorane, koje je Ivan trebao prepoznati i “dovršiti”.

Interpretacija prizora, odnosno kako organizirati prizor, u potpunosti je Ivanovo rješenje!

Tekstovi koji prate ilustracije odgovori su na postavljena pitanja tko, što, gdje i zašto te njegova slobodna interpretacija ilustrirane teme, kroz koju postaje jasniji njegov slikoviti način razmišljanja (i sam likovni izraz) koji cjelinu pokušava shvatiti i objasniti nabrajanjem detalja.

Kod Ivana je naglašena vizualna percepcija. Međutim, za razliku od nas ostalih (kod kojih je, kad percipiramo određeni prizor, nešto manje, a nešto više bitno), Ivan sve što doživljava, doživljava – bitnim! Uređenost koja vlada njegovim svijetom proizlazi iz njegove snažne potrebe za snalaženjem u ovom “neuređenom” i, za njega, preintenzivnom svijetu.

Ta potreba za redom vidljiva je i u njegovom ophođenju s okolinom.

Svi koji ga znaju, znaju da je Ivan jedan mladi gospodin koji jako pazi na formu, na manire, pa je stoga i naslov slikovnice Dobar dan, …!

 

Naime, izrazi dobar dan, doviđenja, molim, hvala, “izvini”, nisam ljut, oprosti – kod Ivana nisu samo naučene fraze, nego u isto vrijeme proizlaze iz njegove snažne potrebe za uglađenim odnosima i uređenom okolinom, odnosno iz potrebe za redom i strukturom koja mu omogućava razumijevanje i lakše snalaženje.

Kako jasno programiran dan i zaokružen dnevni ciklus djeluju umirujuće te su neophodni u funkcioniranju autistične djece, slikovnica započinje polaskom iz Dinka Šimunovića 25 (adresa stanovanja, u Splitu), a završava povratkom, naravno, u Dinka Šimunovića 25.

Ovdje je riječ o pionirskom pokušaju da se forma autorske slikovnice primijeni kod populacije koja je specifična po svome načinu percipiranja svijeta oko sebe – načinu gledanja i razmišljanja.

Slikovnica bi mogla i trebala biti zanimljiva stručnjacima različitih profila, od psihologa i psihijatara pa do osoba koji neposredno rade s takvom populacijom – defektologa, terapeuta…

Likovna terapeutkinja: Daniela Cikatić Javorčić

Slikovnica je tiskana u 600 primjeraka (tvrdi uvez, format 23 x 22 cm, 100 str.)

Ministarstvo kulture otkupilo je 50 komada za potrebe knjižnica.

Cijena pojedine slikovnice je 90,00 kn. Može se nabaviti u Podružnici Centra za autizam u Splitu.

Slikovnica je dobila posebnu pohvalnicu nagrade Grigor Vitez za promicanje inkluzije osoba s autizmom.

 

Podaci o slikovnici:

Naziv slikovnice: Dobar dan, crtam!

Naziv slikovnice na engleskom: Hello, I am drawing…!

Autor crteža i popratnih tekstova uz crteže: Ivan Žižić

Izdavač: Centar za autizam Zagreb, Podružnica Split

Za izdavača: Ivica Dokleja

Lektura: Damir Karačić

Prijevod: Marica Jurić

Koncept i oblikovanje: Daniela Cikatić Javorčić